Prije polaska u školu mnogi se roditelji pitaju treba li dijete znati čitati i pisati, dok se pitanju predmatematičkih vještina, nažalost, često ne pridaje potrebna pažnja. Matematika se ne počinje „učiti“ tek u školi, već se s njom dijete na jedan njemu primjeren način treba susresti znatno ranije. Naravno, da predškolac neće učiti matematiku rješavajući nizove zadataka u radnim listovima. Vaše će dijete učiti krečući se prostorom, baratujući predmetima i uspoređujući ih, otkrivajući svojstva predmeta promatranjem i diranjem, uspoređujući količine, premećući i slažući zrnca, kocke, orahe, bombone. To neposredno iskustvo je nužan preduvjet za razvoj predmatematičkih vještina, ali samo po sebi nije dovoljno, već je potrebno da roditelji i odgajatelji objašnjavaju opažene odnose: razgovorom, nudeći mu imena za pojmove za koje dijete ima jedan unutarnji osjećaj, ali će ih potpuno razumijeti tek kada čuje njihovo ime i često ih ponavlja u različitim situacijama. Matematika ima svoj jezik i da bi ju razumjela i zavoljela, djeca ga moraju na vrijeme naučiti.
Pod predmatematičkim vještinama prvenstveno podrazumijevamo: upoznavanje odnosa u prostoru, uspoređivanje, svrstavanje i razvrstavanje, sparivanje i pridruživanje, jednako, za jedan više, za jedan manje, mehaničko brojenje, brojenje pridruživanjem, prepoznavanje brojaka i pridruživanje brojaka količini, te usporedbu brojeva u “glavi”. Matematiku djetetu možemo približiti s lakoćom kroz svakodnevne aktivnosti i igru. Npr. dok šećemo parkom pokazujemo što je blizu, što daleko, što je ispod, iznad, unutra, vani upoznajući ga s prostornim odnosima. Također usmjeravamo pažnju na veće-manje, dulje-kraće kako bi razvili sposobnost usporedbe. Po ljeti skupljajmo razne kamenčiće, u jesen skupljajmo listove, uzmimo gumbe, kockice, što god imamo pri ruci. Igrajmo se na način da djeca te predmete razvrstavaju po određenom svojstvu. Vježbe svrstavanja i razvrstavanja jako pomažu da djeca postanu sposobna pronaći bitna, zajednička obilježja, a zanemare nebitna, što je temelj mišljenja pomoću pojmova. Potičite dijete da sprema igračke vrema vrsti: npr. u prvu kutiju idu sve lutkice, a u drugu kockice. Dajte im da serviraju stol kao vježbu pridruživanja (tanjuru pridružujemo jednu žlicu, vilicu i nož). Jednako, za jedan više i za jedan manje predstavlja prvo pravo matematičko znanje i odnosi se na djetetovo prepoznavanje da u nekoj skupini predmeta ima za jedan više ili za jedan manje, odnosno da ih ima jednako. To razumijevanje razlike skupina temelj je za razumijevanje broja kao količine. Vježbajmo tako da npr. kada donesemo voće s placa, damo djetetu da spari jabuke i naranče i vidi da li će svakoj jabuci pripasti naranča ili jabuka ima više, pa će neke ostati bez para. Ukažemo djetetu da sve jabuke čine skup jabuka, a sve naranče skup naranči, pa ga pitamo koji je skup za jedan veći. Mehaničko brojenje nije pravo brojenje, ali djecu privikava na redoslijed brojevnih riječi od 1 do 10, što će olakšati pridruživanje brojevnih riječi količinama što je pravo brojenje. Brojimo stube, korake, kockice, sve što se ponavlja. Ili kako bi odredili tko će nešto napraviti izgovaramo brojalicu dodirujući jednog po jednog i onaj na koga padne zadnja riječ mora to napraviti. Danas se smatra da bi dijete do polaska u školu trebalo prepoznavati oblik i naziv brojeva do 10. Također bi trebalo znati koji od tih brojeva označuje koju količinu. Skrećemo djetetu pažnju na brojeve u okolini, npr. kada smo u trgovini. Slaganje lego kocaka, tornjeva, kućica za lutke, raznih slagalica, zatim crtanje niza elemenata, društvene igre poput Čovječe ne ljuti se, Crni Petar, domino samo su neke od ideja kako približiti matematiku vašem djetetu.